|
Ljiljana
Bulatovic, "GENERAL MLADIC"
NEPREZALjENE POBEDE
Tako se zove zapis, deo dnevnika reportera Visnje Orasanin, koji
jeobjavio casopis SRPSKA VOJSKA 25. juna ,96. godine a u
spomendejtonskim poklicima o miru i civilizacijskoj buducnosti, koje
supotpisnici tamosnjih sporazuma svecarski prenosili uzavrelom i
nagrdjenomBalkanu. Narocito su uveravali srpski narod u Republici
Srpskoj daga ceka neopisiva dejtonska lepota u miru u zajednickoj
drzavi saHrvatima i muslimanima, mada na smanjenom prostoru, bez
Sarajeva, bezOzrena, sa spiskom njihovih najomiljenijih junaka, kojima
su dejtoncipripremili haske tamnice proglasivsi ih ratnim zlocincima
bez suda.
Mnoge su suze zalile ovu najavljenu radost. Kao da Srbi vise ne
umejuda prepoznaju sta je za njih lepo. Mnogo je neobjavljenih
tekstova inovinskih zapisa o pogromu nad Srbima, koji je doneo
dejtonski sporazum.Postalo je sudbinski i ideoloski i politicki
neophodno da se svi kojizele dobar status danas u Srbiji izjasne
povoljno, sa sto bogatijimi visprenijim kvalifikacijama "istorijskog
znacaja" dejtonskog zaloga...
Neprezaljene pobede meni nepoznate koleginice po peru svedoceo
sustinskoj istini s kojom se srpski narod nosi po prostorima
suzeneRepublike Srpske. Pod okupacijom napirlitanih pripadnika dobro
nampoznatih ratnickih placenickih jedinica, koje imaju jasno imePSI
RATA! Istoga dana, ovog vrelog jula 96. kada su desetine
blindiranihoklopnih bornih kola navalile na vojsku Republike Srpske
sasvim blizuGlavnog staba Generala Mladica, objavljena je vest da je
Stejt Departmentuputio 160 novih ucitelja Alijinih mudzahedina u
Bosnu! Da pojacajusnagu Dejtona. Ili, kako rece jedan od Nato
bojovnika da asistirajuSrbima u sprovodjenju dejtonskih obaveza, da
im donesu mir! Oruzjemi gazenjem dostojanstva naroda, jurisima malih
zelenih nadzidzanih vazdanspravicama blindiranih vojnika na samog
Generala Mladica, na predsednikaKaradzica je li?!
Mali zapis budi velike emocije. A glasi:
Gromoglasno su nam javili iz Dejtona 21. novembra ,95.godine da je rat
zavrsen. Cast da nam saopsti najvazniju vest s krajaveka i sveta,
pripala je Vilijemu Xefersonu Klintonu, 42. predsednikuSAD-a. Nema
Srbina koji nije naucio da se pored Dejtona nalazi vazduhoplovnabaza
Rajt Peterson koja je u finalu rata usla u srpsku istoriju. Inije cudo
da je za mesto rodjenja bosanskog mira izabrana bas
americkavazduhoplovna baza. Americka avijacija je u drugom poluvremenu
rataodigrala presudnu ulogu u "mirovnom resenju" bombardujuci srpske
ciljeve,srpsku istoriju i srpski narod. Jest, da su nas tukli i s
kopnai s mora, prekretnica rata je ipak ucinjena s neba, a da Nebo i
Bognisu imali s tim nikakve veze. Da su imali ne bi bilo preko pola
milionasrpskih izbjeglica. Prema recima pomenutog Bila Klintona bio je
touvod u mir: "Bio sam ubedjen da dramaticne promene na terenu,
zajednosa obnavljanjem upotrebe vazdusnih udara od strane Natoa u
Bosni, otvarajumogucnost za postizanje sveobuhvatnog resenja koje
konacno moze resitisukob". Nakon "dramaticnih promena na terenu"
usledio je Dejton.
Tako je napravljen ovaj padobranski mir spusten s neba nabosanske
prostore na kojima se rat jos nije (bio) zavrsio. Zato jeposlato 60
hiljada vojnika Nato-pakta da cuva i sprovode mir po bosanskimbrdima
na kojima se nikada nisu primile ni mnogo jednostavnije
kulturedonosene iz Amerike i belog sveta od kukuruza do kivija.
Mir (posebno za Sarajevo) nije imao alternativu, pa jedobio. Odlazak
ili smrt. I krenuse Srbi iz istorije u nigde. U kamionima,kolonama,
peske i preko brda.
Mlada zena, majka dvoje dece R. P., u ratu ostala bez muza raznese se
bombom. Stariji covek ubija se u bolnici pistoljem,drugi puskom u
kuci, opet mlada majka sa bombama u podrumu kuce...Decembar, januar,
februar, mart Srpsko Sarajevo posle Dejtona pistolji, bombe, puske...
spratovi nebodera... srca koja naprasnootkazuju u sred pakovanja. Zivi
i mrtvi Srbi napustaju Sarajevo. Srpskiizbor izmedju putnog i
mrtvackog kovcega, kako to predvide, i bi smenjen,francuski oficir na
kraju mandata Unprofora. Umire se usput, u kolonama,na privremenim
stanistima i odredistima.
Secam se vojnika koji nije imao snage da iznese pusku izrovova koje
je srpska vojska napustala na Vrbanji pred predaju linijarazgranicenja
Iforu. Poneli su mu pusku sapinjuci se kroz decembarskisneg, zanemeli
i postidjeni pred vojnickom suzom i "mirom" koji jesnasao ovaj narod.
Decembra ,95. plakalo je citavo Srpsko Sarajevo.Odbranjeno, pa
izgubljeno.
Plakala je i starica u crnini 18. marta ,96. naautobuskoj stanici na
Palama nudeci nevesto cigarete na prodaju:"Jos danas mi je, sine kuca
na srpskoj zemlji i vise nikad."
Sutradan, 19. marta poslednja stopa Srpskog Sarajeva preslaje pod
muslimansku vlast. D+90 po Dejtonu nije kasnio. Implementacijamirovnog
sporazuma odvijala se bez zastoja i bez obzira na srpskekolone, suze i
smrt.
A u Sokocu na novom groblju, na koje su danima i kamionimapristizali
ekshumirani posmrtni ostaci srpskih boraca sa sarajevskihgrobalja, 19.
marta 1996. godine, Jela Djuricic, izbegla iz Vogosce,po drugi put
sahranila porodicu. Sinove Milana, Milomira i suprugaBoska izginule u
ovom ratu, u odbrani Srpskog Sarajeva.
Visnja Orasanin
Copyright © 1996 Ljiljana Bulatovic
Copyright © 1996 IP "NOVA EVROPA" Beograd
Copyright © 1996 Serbian Unity Congress All Rights
Reserved.
|