Kazivanja neprijatelja

Izvori: Vojno istorijski institut, Beograd, Fondovi NDH, NOB, nemackih i italijanskih okupacionih komandi i lokalnih organa vlasti Republike Srpske.

Na osnovu naloga od 14. listopada 1942. g. tajno broj 3517/42. odputovao sam kao pratilac g. Velikog Zupana Velike Zupe Usora i Soli u Zvornik i Srebrenicu. Cilj ovoga puta bio je upoznavanje ljudi te obicnih upravnih prilika na podrucju ovih kotareva kao i stanja javnog reda i sigurnosti. Tom prilikom ustanovio sam slijedece:

Ustaski nadporucnik Kurelac pokupio je nedavno sve pravoslavce iz pogranicnih sela sa podrucja opcine: Bratunac, Fakovici, Skelani, Drinjaca i nesto Srebrenica. Medju njima bili su starci, zene i djeca. Kod kuce je ostavio samo neke i to najpouzdanije, kojih je vrlo malo. Nije uzimao nikoga iz obitelji, od kojih neko sluzi u domobranstvu ili od kojih se neko nije odmetnuo, a tih je vrlo malo. Nikoga od ovih nije predao Kotarskoj oblasti.

Nakon tri dana odpustio je kucama starce, zene i djecu, a zadrzao samo muskarce sposobne za oruzje i rad - njih 120 na broju. Ovi se nalaze u Srebrenici te ih upotrebljava za razne radove, a narocito za popravku ceste i propusta, koje su odmetnici unistili, i za gradnju utvrda. Za rad im ne izplacuje nikakvu nagradu, dobijaju samo hranu, a nastanjeni su u Srebrenici u posebnoj zgradi. Postepeno ih pusta kucama te ih sada ima jos 80.

Kod ovog postupka sudjelovala je Kotarska oblast samo u pogledu zastite ostavljene imovine. Medjutim, unatoc izdatim odredbama mnogo je imovine odvedenih pravoslavaca opljackano. Marva je u dosta velikom dijelu pronadjena i povracena, a za zivezne namirnice izdan je nalog obcinama za vracanje i spremanje. O uspjehu ovoga jos nema podataka.

G. Veliki Zupan u razgovoru sa Ustaskim nadporucnikom Kurelcem zamolio je ovoga da radi smirenja duhova i u probitku javnog reda i sigurnosti ove ljude pusti kucama, a ako treba radna snaga, neka zamoli Kotarsku oblast, koja za tu svrhu ima na raspolaganju Zakonska sredstva, te ce mu najspremnije uvijek pribaviti radnu snagu.

Stanje javne sigurnosti uglavnom je zadovoljavajuce bar za sada, kada na podrucju nema vecih skupina odmetnika. Na podrucju kotara ima 10 oruznickih postaja i to: Srebrenica, Bratunac, Skelani, Tegare, Fakovici, Vitaljevici, Djurdjevac, Radosevici, Zelinje i N. Kasaba sa 113 oruznika. Oruznici su uglavnom pricuvnici ili pokusni, na svakoj postaji ima samo po jedan ili dva starija iskusnija oruznika. Brojno stanje oruznika dovoljno je za normalne prilike, dok bi sada obzirom na obcu nesredjenost bilo potrebno povecati njihov broj na dvostruko.

Na podrucju kotara nalaze se dvie bojne ustasa. Jedna je u Srebrenici, a jedna u Bratuncu. Jaca ustaska postojba nalazi se u Skelanima. Brojno stanje ustasa jeste 1200 - 1300. Ova snaga je za sada dovoljna radi cuvanja reda i sigurnosti, ali za slucaj jakoga napada odmetnika ne bi bila u stanju uspjesno se oduprijeti, jer je raztepena na podrucju cijeloga kotara u manjim postojbama, koje medjusobno istina odrzavaju vezu, ali ova nije podpuna, pa ne bi bilo moguce u najkrace vrieme prebaciti snage s jednog mjesta na drugo. Osim toga osjeca se veliko pomanjkanje samokretnih prevoznih sredstava, bez kojih nema ni govora o brzom prebacivanju snaga.

Obcina Srebrenica nema svoga redarstva i to najvise radi toga, jer je uslijed izvanrednih prilika ostala bez sredstava. Nitko ne placa nameta, a imovina opcine koliko je i bilo, unistena je. U Srebrenici ima 13 oruznika, koji vrse sluzbu javnog reda i sigurnosti u samom mjestu i na okolnom podrucju.

Prilike su opcenito na podrucju kotara dobre. Iz Srebrenice se vratilo 300 - 400 izbjeglih pravoslavaca, koji se sada nalaze kod svojih kuca. Prema postojecim odredbama vecih vlasti ove bi ljude (osobe) trebalo uputiti u logor ili ih najkracim putem vratiti opet u Srbiju. To je medjutim neprovedivo iz ovih razloga: a) Ove su osobe rodom iz nasega podrucja, gdje su i zavicajne. U Srbiju su pobjegle pod pritiskom pobunjenika prilikom ciscenja ovih krajeva, pa se sada vracaju svojim kucama zeljni mira i rada na svojim posedima. b) Od pojedinih obitelji pojedini su clanovi ostali kod svojih kuca nikamo se ne udaljujuci, pa se sada i ostali clanovi vracaju kuci. c) Pripadnici nekih obitelji sluze u domobranstvu, pa bi bilo vrlo nezgodno, da se njihove najblize rodjake protjera sa naseg drzavnog podrucja, cime bi izgubili nase drzavljanstvo i d) Nema mogucnosti za njihovo prebacivanje preko granice, jer nema dovoljno organa javne sigurnosti. Ovaj zadatak moglo bi se povjeriti jedino Ustaskim postrojbama koje raspolazu s dovoljno ljudi, ali u tom slucaju prema izjavi bivseg Upravitelja kotara Savica, vrlo je vjerovatno, da bi oni takve osobe poubijali mjesto da ih prebace preko granice, sto bi imalo vrlo negativno djelovanje na nas svijet, a takodjer i na nase susjede, a jos vise kod nasih neprijatelja.

Granica na Drini na podrucju ovog kotara dosta dobro je osigurana. Osiguranje granice slabo je Crnog Potoka te izmedju Skelana i Fakovica. Za osiguranje granice na ovim potezima bilo bi potrebno bar 100 ljudi smjestenih na dvauporista.

Na podrucju kotara za sada nema odmetnika bar ne u vecim skupinama. Ima ih nesto pojedinacno ili u manjim skupinama, koji vrse napadaje na pojedince i pljackaju, ali nijesu sposobni za neku jacu akciju.

Medju ustasama na terenu nema dovoljno stege. Vrse razne izpade, nasilje, pljacku, i razna druga zlodjela. To najvise cine pojedinci pripadnici Pripremne bojne, u kojoj je stega narocito slaba. Cini se da je tomu glavni razlog razstrkanost na podrucju kotara i pomanjkanje energicnih zapovjednika. (Nezavisna Drzava Hrvatska, Zupska redarstvena oblast Tuzla, Redarstveni Upravitelj Josip Verhaz.)

Zovem se Pavlovic Pere Ivan rodjen u s. Vitez, obcina Vitez, kotar Travnik, star 34 godine, pricuvni castnik od 1929. godine u gradjanstvu trgovac drvetom, pismen, svrsio sam srednju tehnicku skolu u Sarajevu. Ozenjen bez djece, vjere rimokatolicke, stegovno ne kaznjavan, sudom ne osudjivan.

Ja se vec 6 mjeseci nalazim u Srebrenici kao pricuvni castnik II odsjeka za utvdjivanje i likvidaciju. Grad Srebrenica i pucanstvo su mi prilicno dobro poznati. U Srebrenici sam bio i kada su komunisti 12. o.m. usli u grad, te sam gotovo najbolje upoznat o svemu sto se je desavalo prije ulaska komunista i za vrijeme njihovog boravka i poslije ulaska ustasa u Srebrenicu dana 14. 6. o.g.

U gradu se nije ocekivalo, pa ni vjerovalo da ce komunisti uci u Srebrenicu - tim vise sto su nase oruzane snage bas ovih dana vrsile poduhvat protiv njih i njihovih glavnih snaga u podrucju opcine Sekovici. Iznenada 12.o.m. u 17 sati komunisti su upali u grad. Prethodnog dana t.j. 11.o.m. od 18 casova odpocela je borba. Od nasih snaga bilo je oko 250 do 300 ustasa i oko 20 oruznika. Medju ovima vodio sam i ja borbu sa mojih 6 domobrana koliko sam ih uopce imao. Borba je bila uporna i sa neravnomjernim snagama, jer su komunisti bili daleko nadmocniji. Gubitaka je bilo sa nase strane oko 100, a sa njihove oko 190 ranjenih i poginulih. Ovaj nesrazmjerno veliki gubitak ustasa dolazi po mom misljenju zbog njihovog slabog taktickog vodjenja i nevjestine njihovih starjesina. U jednom pravcu ustase su imale 21 poginulog, jer su bjezali jednom cistinom umjesto da su se vjesto izvukli najkracim putem u sumu. Partizani su upali 12.o.m. u 17 sati te su mene i mojih 6 domobrana zarobili.

Ja sam bio u obicnom slabijem domobranskom odijelu i rekao sam im da sam domobran. Nakon dva sata posto su sa mene svukli domobransko odijelo pustili su me. Ja sam se obukao u civil i ostao sam u Srebrenici za cijelo vrijeme njihovog boravka i do 15.o.mj. u 8 sati.

Komunisti su u Srebrenici opljackali trgovine, zapalili kotarski ured i oruznicku postaju. Opljackali su bolnicu i odnijeli sav bolesnicki materijal i lijekove. Od bolnickog osoblja odveli su lijecnika i sve bolnicko osoblje.

Naknadno, a pri odstupanju odpustili su svo bolnicko osoblje osim 1 lijecnika i 3 bolnicara. Osim toga komunisti su zapalili postanski autobus ciji vlasnik je Selmanagic. Od mene su odnijeli 6 pusaka i 36 komada gunjeva. Sa puskama uzeli su 6 bodova i 6 nabodnjaca. Kod mene je bilo 15 pusaka sa priborom i ja sam ih za vrijeme borbe 9 komada dao gradjanima koji su vodili borbu protiv komunista.

Te puske takodje su pale u ruke komunista. Drzavne barake sacuvao sam od paljevine posto sam vodji komunista prikazao da su moje i da sam ih od drzave odkupio.

Jacina komunista koji su prosli kroz Srebrenicu bila je oko 200 ljudi, a okolo Srebrenice oko 3000. Naoruzani su vrlo dobro, imaju teske strojnice, strojopuske i strojosamokrese u vecem broju, a imaju i jedan brdski top i jedan bacac.

U bivsoj sokolani nasli su znatan broj topnickog streljiva oko koga su se dugo vremena bavili. Prica se da su dom minirali ili pokupili eksploziv za druge njihove svrhe, vjerovatno rusenja.

13. lipnja oko 23 sata komunisti su se bez borbe povukli u pravcu Viogor. Dne. 14.o.mj. oko podne usle su su u grad ustase bez otpora pod zapovjednistvom nadporucnika Kurelec Josipa. On je dosao na konju iz Bratunca i sreo sam ga kod ... Drugi ustaski dijelovi koji su pri padu Srebrenice 12.o.mj. pobjegli sa svojih polozaja dosli su iz sume pod zapovjednistvom ustaskog porucnika Desnice Nikole i odmah su na ulici ubili bolnicara Sajtu i bolnicarku Katu. Pravdali su se da su Sajtu ubili zbog toga sto nije imao fes na glavi. Na Sajtu i Katu navalilo je njih oko 10 i boli su ih nozevima i tukli puskama dok ih nijesu ubili. Gradjanstvo bilo je po ulicama i cekalo spas od ustasa. Ja sam isao sa trgovcem Mujagom Pasalicem, sudcem Aganovicem i srebrenickim lijecnikom zubarom u namjeri da odrzimo red. Kad smo vidjeli da je ubijen bolnicar Sajto i bolnicarka Kata, ja i Mujaga Pasalic rekli smo ustasama: "Sta radite, zaboga." Na sta je porucnik Desnica odgovorio: "Nemamo vremena da slusamo."

Nadporucnik Kurelec zasukanih rukava drzao je samokres u ruci i jasuci na konju poceo je pucati. Poslije toga zaredali su sa ubijanjem pravoslavnog pucanstva i po ulicama i po kucama, a uz put su jos i pljackali.

Ubijstva su vrsili dovodnik Pasic, neki albanez, vodnik Mijo Mijacevic, dovodnik Vukeljic, Kurelcev sekretar Branko, rojnik Franjo Mijatovic (zapovjednik konjusnice), dovodnik Alija Sipovac, dovodnik Spanic Ante, rojnik zvani "Doktor", vojnicar Cerimagic, dovodnik Misko iz Drinjace, gostionicar iz Srebrenice, bivsi ustasa, a zvani partizan.

Da su oni vrsili ubijanja zna vrlo veliki broj gradjana, medju kojima Mujaga Pasalic i gradonacelnik Suljaga Hajdar i vojni izvjestitelj.

Racuna se da su pobili oko 150-200 osoba sto gradjana sto seljaka koje su dotjerali u Srebrenicu. Ustasa zvani "Doktor" trazio je od mene kuhinjski noz ali mu ga ja nijesam dao, naslucujuci da ce s njim vrsiti klanje. Tu su bili prisutni oruznici Ohran, Milan i ostali.

Sudac Aganovic i njegovo dijete ubijeni su pred njegovom kucom odmah po dolasku ustasa, a zena mu i drugo dijete ubijeni su u kuci. Sudac Aganovic pravio je medju stanovnistvom zajedno sa mnom red. Ne znam da se ikada mijesao u politiku. Cuo sam da se prica da se je sudac Aganovic zamjerio ustasama zbog strogog drzanja zakona.

Znam da je ustaski vodnik Mijacevic sa jos troicom ustasa iscerao iz kuce financiskog preglednika, doktora - zubara i njegovu suprugu, njezinog brata i bolnicarku Radu, rekao im je da odmah idu u svoj stan, te je nakon toga otisao za njima sa svojim drugovima i poubijao ih sa sjekirom. Od bolnicarke Rade Mijacevic je podigao oko 120000 kuna koje je imala kod sebe. Po mome dolasku sa oruznicima u stan lijecnika - zubara nismo nasli nista, sav namjestaj je bio vec raznesen. Ja sam sa oruznicima posao da sprijecimo daljnje pljackanje sto nam nije uspjelo. Nemam vise sta da kazem a na kazato mogu se zapriseci. (Radjeno u uredovnici Zapovjednika Tuzlanske brigade - u Tuzli 16. 6. 1943. Nazocni bojnik Sefket Hasandedic, satnik Gustav Bombek i pukovnik - ime necitko.)

Ja sam od samog pocetka bio u Srebrenici. Rasporedjen sam u TO kada su nase snage zauzele Srebrenicu, poslije Goranove smrti i davao sam samo strazu na Likarima i na Causu. Komandir mi je bio Safet Mujic. Nisam duzio nikakvo oruzje nego sam na liniji, tj. u rovu dobijao pusku kada bih dolazio na smjenu straze.

U pocetku je bilo vise vojski, tako da je jednu vodio Ustic Akif iz Srebrenice, jednu Hakija Meholjic, milicioner iz Srebrenice, jednu Naser, milicioner iz Potocara, jednu Zulfo Tursunovic robijas iz Suceske, na Karacicima je bio glavni oficir Bektic Nedzad, u Skelanima Tihic Ahmo, na Osmacama je bio glavni Krdzic Atif, milicioner, u Susnjarima Ademovic Sidik, milicioner, u Osatici Aljkanovic Behajia. Kada je stiglo naredjenje iz Sarajeva da se postavi Naser Oric za komandanta, on je preuzeo komandu nad svim jedinicama, ja ne znam vrijeme, ali mislim da je bilo proslo nekoliko mjeseci od pocetka rata. Razlog za postavljanje komandanta iz Sarajeva je vjerovatno sukob izmedju Hakije i Nasera.

Do tada svako od njih je samovoljno organizovao akcije sa svojom vojskom, nekad se dogovarali i isli zajedno. Prvo su napadali manja sela i palili ih a gradjane u njima ubijali, zarobljavali i protjerivali. Tako su popaljena sela Gniona, Cumovici, Osredak, Pribicevac, Medje, Bukova Glava, Orahovica, Viogor. Vecinu ovim manjih sela popalile su vojske sa tih podrucja pod komandom njihovog komandanta. Jedino kada su napadali veca sela udruzivali su snage i na njih napadali sa dobrovoljcima. Uz vojsku su isli i civili koji su palili i pljackali sela. Najvise je ipak opljackala i popalila vojska. Ja ne znam ko je kada popalio koje selo niti ko je u tim napadima ucestvovao.

Od samog pocetka civilnu vlast u Srebrenici je preuzeo Zulfo, a istovremeno je bio i komandant u Suceskoj. Naser se bavio samo vojnim stvarima. Naser je i postavio svog covjeka Mirzu, ne znam prezime, za komandira vojne policije. Mirza je zajedno sa Zulfom bio glavni za uvodjenje reda u vojsci, a Ahmo i Zulfo su bili glavni u zatvoru i oni su saslusavali zatvorenike, odlucivali o njihovoj daljoj sudbini. Glavni za tucu zatvorenika bili su vojni policajci koji su i cuvali zatvor zajedno sa civilnom milicijom.

Na Petrovdan su nasi vojnici napali i zauzeli Zalazje. Napadom je rukovodio Naser, a ucestvovali su i drugi komandanti sa svojim dobrovoljcima. Sa Zalazja su dovedeni zarobljeni srpski borci, njih 8, medju njima je bio Ilic Slobodan, sudija, jedan od Rakica a imena drugih nisam saznao. Oni su zatvoreni u zatvoru u Srebrenici, bili su tu dva do tri dana i onda ih je kako sam cuo Zulfo odveo u Sucesku. Pricalo se da su pobijeni, a culo se da su razmenjeni. Tada je sa njima dovedena i medicinska sestra Rada i o njoj ne znam nista vise.

Napadom na srpsko selo Jezestica komandovali su Naser, Mandzic Ibrahim i Ademovic Sidik. Ne znam koliko je ubijeno Srba i sta se tamo dogadjalo. Znam samo da je Mehmedovic Kemal zv. Kemo sa Pala poslije toga nosio jednu odsjecenu srpsku glavu sa bradom. Cija je to glava i gdje je odsjecena meni nije poznato. O Kemi se prica po sjelima da ubija sve redom i nista zivo ne ostavlja.

Sto se tice zasjede u Podosmacama u kojoj je ubijeno vise civila a medju njima i Simo mehanicar iz Zelenog Jadra. Cuo sam da su tu zasjedu postavili Osaticani i Osmacani. Ramo zv. Hljebara, koji je prije rata vozio kamion sa hljebom, se u drustvu u kojem sam i ja bio hvalio da je on organizovao tu zasjedu, da je Simo izasao iz kombija i digao ruke i molio ih da ne pucaju, jer je sa njim pojeo dosta hljeba, ali su ga oni zajedno sa drugima ipak ubili.

Sve je ovo bilo poodavno tako da se sada ne mogu ni sjetiti detalja koje sam znao, a vecinu stvari i dogadjaja nisam ni znao, za neke sam samo saznao iz prica drugih, tako da se precizno ne mogu izjasniti o tome ko je gdje ucestvovao i ko je sta radio, a ono sto sam znao ja sam vam i rekao.

Kao sto sam i ranije izjavljivao mogu i sada da izjavim da sam poslije prebjega u Cersku ukljucio se u vojnu formaciju BiH i bio sam cijelo vrijeme pripadnik II pjesadijske cete Ceranskog odreda. Komandir cete bio je Aljukic Besir, nastavnik i rez. starjesina rodom iz Nedjeljista, a radio je i zivio u Cerskoj. Poznato mi je da je glavni komandant bio Ferid Hodzic, a njegov zamjenik Mekanic Becir. U Cerskoj je bilo jos oko 8 ceta. Prva ceta je bila u Kaldrmici, a komandir je bio Semso Salihovic, druga ceta je bila moja, treca ceta je bila na Grobicu sa komandirom Velic Mehom, a kasnije ga je zamjenio Muminovic Saban, cetvrta ceta je u Gobeljama, ciji komandir je Fadil Gobeljic, peta ceta je iz Rovasa, a komandir je bio Sabanije Hukic, sesta ceta na Macesima, a komandir je bio Fikret kome ne znam prezime, sedma ceta je bila u Tolovicima, ne znam ko je bio komandir, osma ceta je bila u Skugricima, a komandir joj je bio Mirsad "Skejo", ne znam mu prezime, ali mi je poznato da je strucan bio za miniranje i postavljanje mina i licno sam ga poznavao. Bila je jos jedna ceta u Gornjoj Mahali, ciji komandir je bio Ejub Dedic. Mogu da napomenem da je kasnije cetu iz Skugrica preuzeo Murat Pobudjak, dok je Mirsad "Skejo" presao u komandu kod Ferida i Becira.

Sto se tice moje grupe u kojoj sam bio i kojom je komandovao Aljukic Besir, a koja je napadala na srpske polozaje u selu Rogosija, pored nas dvojice bili su i sledeci vojnici: Siljkovic Sadif, sin Hasibov i nosio je PM-53, Siljkovic Emin, sin Sabana - PAP, Becirovic Redjo, sin Hasana - PAP, Siljkovic Murat, sin Edhema - lov. puska sacmarica, Karic Smajo iz Cerske - AP, ucitelj Hasan sa rucnim bacacem i Celebic Isan, sin Alije iz Cerske. Svi smo ucestvovali u napadu na srpske polozaje iz pravca Mejtefa.

Takodje mi je poznato da je selo Rogosija popaljeno prije slucaja masakra nad Srbima na Rogosiji. Znam da je dosla naredba iz komande da se izvrsi izvidjanje tog sela, a zatim da se u isto udje i da se popali. Grupu je vodio Korkutovic Ibrahim, sin Mehe zv. "Tajo", a pored njega su jos bili i Korkutovic Hamdija, Korkutovic Ibran, Becirovic Husein, star oko 30 godina, Becirovic Fadil, sin Fehima, Korkutovic Fadil sin Sulje, Korkutovic Suljo, sin Reufa, Korkutovic Nedzib, sin Becira, Korkutovic Abid, sin Becira, i dr. kojih se ne mogu sjetiti. Ja sam se tada nalazio da Dugoj njivi. Licno mi je poznato da je Zorkinu kucu zapalio Korkutovic Ibrahim, zv. Tajo, jer mi je on to i rekao, a iz kuce je odnio brasno, krompir i rakiju. Tada su izgorjele i kuce vl. Ascarica, i ostalih mjestana iz Rogosije.

Sto se tice paljenja sela Metaljke licno mi je poznato da je to uradila moja Druga ceta pod komandom Aljukic Besira. Ne mogu se sjetiti tacnog datuma, ali znam da je bilo negdje pocetkom ratnih dejstava, i to poslije podne. Ja sam se nalazio iznad sela Metaljka u blizini jedne stale koja se nalazi ispod puta Metaljka - Medos. Jednu flasu s benzinom nosio je Sejmenovic Dzemail iz Cerske. Paljenje Metaljke je naredio komandir cete Aljukic Besir. Pored Dzemaila, Metaljku su zapalili Muskic Munib, Becirovic Mevludin, sin Rasima, Bajric Asim, Celebic Hasib, Celebic Hamdija, Hajdarevic Mirsad, Sejmenovic Alija, Velic Cazim, Sejmenovic Emin, Bajric Semso i Avdo, Kurjak Asim. Naime, bilo ih je oko 20 vojnika. Nasi vojnici su prvo malo zapucali, a zatim usli u selo i zapalili sve kuce i stale, kao i ostalo sto je moglo da gori.

Pocetkom ove godine kada su napadnuti svi srpski polozaji i na Ilijinom brdu, Rogosiji, Metaljci i Vandzicima, poznato mi je da je na selo Vandzice grupu vodio Becirovic Sahbaz, sin Rahmana, a sa njim jos Siljkovic Ibro i Sabanija Hukic. U toj grupi poznato mi je da su bili Aljukic Ibran, koji je nosio rucni bacac, Becirovic Safet, sin Nezirov i Becirovic Mehmedalija, sin Mehe i ostali. Cuo sam od Becirovic Sahbaza da su u toj akciji ubili 7 cetnika od kojih je jedna zena. Kada mi je opisivao jednog sto su ga ubili pretpostavio sam da se radi o Marku Dosicu. Sa Vandzica su donijeli jedno 5 oruzja, a siguran sam da su donijeli jedan PM i jedan pistolj, koji su nasli u jednoj kuci. Pricali su mi da su nasa dvojica ranjena i da su ih malo izvukli i dali im 2 bombe, te da su zapalili selo.

Sto se tice paljenja kuca na Meljenu u selu Nedjeljista, takodje znam da su to uradili Becirovic Avdukadir i Avdurahman. Naime, prvo su zapalili kucu Ljube Prodanovica i iz nje su odnijeli 50 kilograma brasna i nesto soli. Kucu vl. Prodanovic Cana i Radislava zapalili su Becirovic Mujo sin Mumina i Becirovic Ibrahim, sin Ibre, obojica iz Nedjeljista. Akcijom je rukovodio Besir Aljukic, a naredbu je izdao Ferid Hodzic. Ovom prilikom zapaljena je skola u Nedjeljistima. Poznato mi je takodje da ih je sa jednog visa stitio puskomitraljezom "Zbrojovka" Bijelic Veiz. Tada su nasi drzali polozaje na Rogosiji i tu su iz Nedjeljista donosili prasad i tu ih pekli. Ovo se dogodilo poslije podne negdje oko 14,00 casova.

Prije izbijanja rata nalazio sam se u selu Skugric na radnom mjestu magacionera u otkupnom magacinu a ujedno sam bio odbornik u Skupstini opstine Vlasenica. Izbijanjem ratnih dejstava u Cerskoj se formirao krizni stab na cijem celu je bio Ferid Hodzic, a ja sam bio komandir voda u Skugricima. U vodu smo imali oko 40 cijevi raznih kalibara od cega je bilo oko 15 automatskih cijevi. Ceranski odred se formira po dolasku Mekanic Becira iz Srebrenice, a cini mi se da je bilo kraj avgusta ili pocetak septembra. Ja sam tada postavljen za komandira trece cete - Skugrici.

Sto se tice napada na kolonu Boksitovih kamiona koji je izveden 27. 5. 1992. godine u Konjevic Polju poznato mi je da je jedan od organizatora bio Semsudin Salihovic iz Kaldrmice, koji je u saradnji sa Sabic Velidom organizovao ovu zasjedu. Iz Kaldrmice su ucestvovali Osmanovic Musan, Osmanovic Dzemal, sin Ibrahima, Nukic Alija, sin Sade, Mustafic Salim ili je Tahir, Jasarevic Husein iz Razista, sin Fejze. Iz Konjevic Polja je ucestvovao Dedic Fadil i Taranov brat zvani Kobra, dok mu ime ne znam. Takodje napominjem da je u navedenom napadu ucestvovala i jedna grupa iz Pobudja od kojih su mi poznati Mujcinovic Sulejman, Muharemovic Hasan i Omerovic Hamed. Poznato mi je da je grupa sa Pobudja toga dana zarobila jedan kombi plave boje dok su jedno lice ubili i sahranili ga u sljunku pored Jadra. Nije mi licno poznato ko je masakrirao les, ali tvrdim da je uradila navedena grupa sa Pobudja.

Takodje mi je poznato da je tog dana ubijeno sest lica Srba koji su bili u toj koloni, dok je jedan kamion Boksitov zapaljen, a zapalila ga je navedena grupa iz Konjevic Polja.

Napad na srpsko selo Metaljka izveden je 2. 6. 1992. godine, a u napadu su ucestvovali ljudi iz Donje Cerske i Gornje Mahale. Napominjem da je u tom napadu ucestvovala i moja jedinica, to jest jedan dio koji je predvodio moj zamjenik Dedic Ejub, nastavnik u Cerskoj, dok sam ja sa ostatkom jedinice bio u Skugricima, to jest u Podgaju da drzim liniju. Pored Dedica akcijom je rukovodio i Aljukic Besir sa svojom jedinicom iz Donje Cerske, a sve po nalogu komandanta Ferida Hodzica. U napadu na srpsko selo Metaljka ucestvovali su i sledeci: Dedic Nedzad iz Gornje Mahale, Dedic Nijaz, Dedic Kemal, Huseinovic Husein, Dervisevic Hamdija, Dervisevic Samir i Selimovic Zaim i Edo. Znam da je na pomenuto selo ucestvovalo od 30 do 50 ljudi, ali se imena ne mogu sjetiti. U paljenju sela i rusenju nadgrobnih spomenika se posebno isticao Ramo zvani "Mrga" iz Hakalasa kome ne znam prezime i jos njih tri - cetiri iz istog sela, ali ne znam imena.

Svi pomenuti bili su pod direktnom komandom Aljukic Besira iz Nedjeljista, a radio kao nastavnik u Cerskoj.

Napad na srpsko selo Vandzici izveden je 8. 2. 1993. godine u ranim jutarnjim satima, a izvela ga je jedinica iz Rovasa i Interventni vod iz Cerske. Jedinicom iz Rovasa je komandovao Hukic Sabanija iz Rovasa, a Interventnim vodom je komandovao Mehmedovic Ramiz, zvani "Bjelac" iz Rovasa. U tom napadu je islo oko 50 nasih vojnika pod oruzjem i oko 20 bez oruzja. Po povratku iz navedene akcije komandir Hukic Sabanija se hvalio da je ubijeno oko petnaest Srba i da su Vandzici spaljeni. Takodje su rekli da su izgubili jednog borca, dok su dvojica ranjeni i da su ih svukli do jedne slame ispod sela. U tu akciju mi je poznato da je rucni bacac nosio Sejmenovic Ibro, zvani "Inc" iz Rovasa. Takodje mi je poznato da se posebno isticao Mehmedovic Ramiz, koji je nosio sa sobom mitraljez M-84.

Napad na srpsko selo Rogosija izveden je krajem septembra 1992. godine u kome sam licno ucestvovao. Izvidjanje su izvrsili druga ceta pod komandom Aljukic Besira. Sve pripreme oko napada radio je Becir Mekanic, koji je ujedno bio i komandant odreda u Cerskoj. U napadu je ucestvovalo oko 150 ljudi sa oruzjem, a bez oruzja je bilo 80 - 90 ljudi. Okupljanje je bilo u Dugoj njivi kod Ostrog Vrha i to na noc prije izvidjanja napada. Uvodjenje grupa je pocelo oko dva sata poslije pola noci i trajalo je do cetiri sata ujutro. Komandiri grupa bili su Velic Meho iz Gornje Cerske, ja (Sulejmanovic Mirsad), Mustafic Fikret iz Maceha, Dedic Esad, iz Nove Kasabe i Aljukic Besir iz Nedjeljista, koji je ujedno komandovao i komplet akcijom. Ja sam kako rekoh ucestvovao sa grupom od dvadeset pet ljudi. Grupa kojom je komandovao Aljukic Besir napala je iz pravca Mejtefa u Becirovicima, Dedic Esad sa grupom od Korkutovica, grupa Velic Mehe napala je iz pravca Grobica, grupa Mustafic Fikreta napala je sa ledja iz pravca Tikvarica, a ja sam drzao zasjedu u Pantica gaju na putu koji vodi iz Pajica luke na Rogosiju i zadatak mi je bio da sprijecim dolazak pomoci. Znak za napad je bio kad se ispali granata iz rucnog bacaca koji su nosili Ejubovic Hasan i Muminovic Sahman.

Po svrsetku akcije, odnosno kada sam naisao video sam mnogo mrtvih srpskih vojnika bez dijelova tijela, odnosno masakriranih, a pored cisterne vidio sam jednog spaljenog, odnosno pecenog srpskog borca. U prici sam cuo da je Amir Siljkovic iz Gobelje zaklao jednog ranjenog srpskog borca. Poznato mi je da su se u tom napadu posebno isticali sledeci: Velic Meho iz Cerske, Hukic Sabanija iz Rovasa, Mustafic Fikret iz Maceha, Ramo Mehmedovic iz Rovasa, Jahic Muhamed iz Rovasa, Kurtic Hasan, zvani Brgula, Tajo ne znam mu prezime iz Nedjeljista, Becirovic Fadil iz Nedjeljista, Becirovic Munib iz Nedjeljista, Becirovic Sahbaz, Siljkovic Amir iz Gobelja, Dedic Esad iz Nove Kasabe, Becirovic Mujo iz Nedjeljista, Sejmenovic Dzemail iz Rovasa, Sejmenovic Lutvo iz Rovasa. Mogu da izjavim da je bilo dosta mjestana iz Nedjeljista i Gornje Cerske, ali im se ne sjecam imena. Ja sam ucestvovao u akciji na Potajnik u septembru 1992. godine, zatim na Siljkovic kod Kravice 14. 12. 1992. godine, 8. 2. 1993. godine na Ilijino Brdo i 9. 3. 1993. takodje na Ilijino Brdo.

Napad na srpsko selo Kravica je izveden 7. 1. 1993. godine pod komandom Oric Nasera iz Srebrenice. U tom napadu je ucestvovalo oko hiljadu naoruzanih ljudi, a jedinice su bile iz Kamenice, Cerske, Konjevic Polja, Pobudja, Glogove i Srebrenice. Komplet akcijom kako sam vec rekao komandovao je Oric Naser. Poznato mi je da je Cikaric Muhamed iz Kamenice vodio oko 10 ljudi, Salihovic Semsudin je vodio 130 - 150 ljudi iz Cerske, Mujcinovic Sulejman iz Pobudja, zatim Mehic Junuz i Sabic Veiz iz Konjevic Polja i Golic Ejub, zvani Ljubo, koji je vodio jedinicu iz Glogove. Po povratku iz te akcije pricalo se da su pobili oko pedeset srpskih vojnika, medju kojima je bilo zena i staraca, to jest civila. Takodje se prica da su Naserovi vojnici negde u Kajicima uhvatili pet do sest zivih Srba koje su poklali. Kada su se vratili nasi Cerani pricali su da su se posebno istakli Salihovic Semsudin, Mustafic Fikret, Avdic Murat iz Skugrica, Jahic Muhamed, Duric Murat iz Durica kod Vlasenice, Becirovic Munib, Sahbaz, Fadil, Bajro i Mevludin, Muminovic Saban, Osmanovic Musan, Tajo iz Nedjeljista i Mehic Zaim. Znam da je toga dana selo Kravica komplet spaljeno i opljackano i da je najvise opljackanog plijena odneseno u Glogovu.

Negdje u julu mjesecu 1992. godine pravljene su zasjede na putu Zavrs - Vandzici u rejonu Brezove Glavice gdje je ubijen jedan Srbin, a u zasjedi je ucestvovao Avdic Murat, Salihovic Semsudin, Jasarevic Husein, Osmanovic Musan, Osmanovic Djemil, Nukic Alija, Hadzic Safet, Mustafic Sado, Ahmetovic Hajrudin i Ahmet, zatim Avdic Kadir, Zaim i Mirsad. Znam da se radi o covjeku koji je vozio ladu karavanku kada su ga gore navedeni ubili iz zasjede.

Napad na srpska sela Sadice, Lazarevice i Korita izvele su jedinice iz Cerske pod komandom Becira Mekanica koji je i sam ucestvovao u tom napadu. Sela koja sam naveo su spaljena i opljackana, a u njima je ubijeno vise mjestana, to jest civila. Licno sam vidio tada Lazarevic Milana iz Sadica koga su nasi mrtva donijeli na Grobic, a kome je prst sa burmom odsjekao Mustic Fikret iz Kaldrmice. Grupama su komandovali Velic Meho i Masiljevic Esad iz Gradine. Ja sam bio u grupi sa Becirom Mekanicem i napadali smo na kotu Potajnik. Poznato mi je da je Turandzic Semsudin iz Rovasa pustio dvoje srpske djece dok im je prethodno ubio oca i majku. U tom napadu su se narocito isticali Velic Meho, Salihovic Semsudin, Avdic Murat, Brgulja, Tajo, Muminovic Saban, Hukic Sabanija, Mustafic Fikret, Alic Meho, Siljkovic Amir, Popic Rasim, Gobeljic Fadil, Becirovic Sahbaz, Bektasevic Sakib, Sahmanovic Nijaz, Muminovic Sahman, Osmanovic Musan i Music Fikret.

Sto se tice zarobljenih Srba koji su dovedeni u Cersku u zatvor vidio sam Sekulic Branka, Ilic Dragana, Jakova, Andju i jos jedan, cini mi se da se zvao Miso. Na pocetku su ih tukli, a najvise Music Fikret, Salihovic Semsudin, Dedic Esad, Mustafic Fikret. Svi zarobljeni su u januaru mjesecu 1993. godine odvedeni u Srebrenicu, navodno da idu na razmjenu. Takodje mi je poznato da je zenu Andju silovao komandir zatvora u Cerskoj Vejiz Bjelic od Vlasenice koji je kasnije otisao u Tuzlu.

Rodjen sam 29. 03. 1948. godine u selu Bljeceva - Bratunac, po zanimanju sam rudar, invalid rada, do izbijanja ratnih sukoba primao sam penziju. Cijeli svoj zivot prozivjeo sam u rodnom selu Bljeceva, te sam oduvijek slovio kao posten radnik i imao dosta prijatelja i medju Srbima i medju muslimanima, sa komsijama Srbima i medju Srbima iz okolnih sela srpskih kao sto su Zagoni, Magasici, Jezestica, Hranca i sire. Ja sam gajio dobre komsijske odnose, te sam kod njih bio rado vidjen gost u svakoj prilici, a i oni kod mene. To nikome nije smetalo niti mi je ko prebacivao za takve moje odnose sve do izbijanja ratnih sukoba. Ja nisam pripadnik ni jedne vojne formacije, a sve do sada sam zivio u svom selu koje je pod kontrolom nasih, muslimanskih snaga kao civil. Medjutim, u selu Bljeceva sa zaseocima Mekotama i Cizmicima formirana je jaca vojna jedinica, a od pripadnika znam sledece:

Djelic (Rame) Ekrem, komandir jedinice; Osmic (Bajre) Zahrudin, zamjenik komandira jedinice; Osmic (Rame) Rasid; Muratovic (Salke) Camil; Muratovic (Camila) Samir; Muratovic (Idriza) Hidajet; Muratovic (Idriza) Abdulah; Muratovic (Ibre) Hamed; Muratovic (Ejuba) Fahrudin; Djelic (Fejze) Senad; Kospic (Rasima) Latif; Kospic (Mustafe) Senahid; Jasarevic (Muje) Fikret; Oric (Nesiba) Bekir; Jasarevic (Muje) Rifo; Jasarevic (Muje) Sadik; Osmic (Musana) Bajro i Mesanovic (Nezira) Nedzib.

Pripadnici te jedinice su zajedno sa jedinicom iz Glogove, koju vodi Ejub Golic iz Glogove, ucestvovali u svim napadima, paljevini srpskih sela Zagoni, Pajici, Hranca, Jezestica, Magasici, Kravica cijela, a pobili su i dosta naroda srpskog. Tako da ja za sve njih ne znam pojedinacno sta je ko uradio, ali za neke znam pa cu otvoreno reci, jer ja svaki zlocin osudjujem. Reci cu posteno posto ste i vi prema meni posteni i ovaj iskaz dajem u ime pravde, svojom voljom, pogotovo sto nisam nateran.

Gvozdenovic Risto iz Magasica doveden je kao zarobljenik u Cizmice, te je smjesten u kucu Muratovic Idriza, tako da je tu boravio 10 dana, a posijle je odveden u nepoznatom pravcu. Makar za mene nepoznatom, a o tome mora svu istinu znati Muratovic Idriz i njegovi sinovi, kao i Ejub Golic i Sabrija Babajic iz Glogove.

Mitrovic Dragomir iz zaseoka Pajici, Hranca, zarobljen je od strane Murata iz Glogove, prezime mu ne znam, i Sabrije Babajica. Doveden je i zatvoren u kucu Muratovic Camila u Cizmicima a tu je ucestvovao i Ibrahimovic (Sulje) Mujo iz Glogove, a o tome svu istinu zna Ejub Golic, komandir jedinice iz Glogove, koja je smjestena u Cizmicima. Kuda je dalje odveden ne znam.

Bozic Milovan iz Magasica dosao je sam do povise sela Cizmici, pjevajuci, vjerovatno pijan. O tome su mi pricali Ibrahim Muratovic i Mustafa Jahic, iz sela Cizmic, te da su Bozic Milovana odveli vojnici Zulfe Tursunovica negdje u pravcu Susnjara.

Vidio sam Micu Milovanovica iz Sasa, on je zarobljen u Glogovoj, a proveo ga je Himzo sa Pala, sin Arifov i zajedno sa Fikretom Jasarevicem, sinom Mujinim iz Bljeceve, odveden je, predat komandantu Oric Naseru. O daljoj sudbini njegovoj ne znam.

Zekic Kosanu i njegog sina Zekic Milana iz Bljeceve ubio je Salih Omerovic, sin Hakijin iz Glogove, zajedno sa Babajic Sabrijom. O tome je Salih Omerovic pricao javno u selu Pale svakome, a mislim da je sa njima ucestvovao i Aljo Huseinovic, sin Ibrin sa Budaka, jer je tom prilikom ranjen Gojko Jovanovic iz Bljeceve, te se o tome hvalio da je ranio Gojka i Sabrija Babajic i Aljo Huseinovic. A Aljo da je zapalio vikendicu Brane milicionera, odnosno Brane Jovanovica iz Bratunca.

Sina Bore Rankica, Gorana iz Srebrenice, ubio je Golubovic (Muhameda) Senad iz sela Pale, Srebrenica, po zanimanju trgovac, a Sabrija Babajic iz Glogove zajedno sa Omerovic Salihom, sinom Hakijinim isto iz Glogove, palio je mrtvog Gorana, odnosno njegov les sa slamom.

Takodje sam od puno ljudi cuo da je Kemal Mehmedovic sa Pala, Srebrenica, posle napada na Jezesticu, donio glavu nekog Srbina iz Jezestice i nosio je po selu hvaleci se da je odsjekao glavu, a ovdje sam saznao da je to glava odsjecena jednom mladicu zvanom Bibo u Jezestici.

Krsmanovic Stojan iz Repovca dosao je sam u selo Cizmici, te su ga strazari Ejuba Golica, odnosno iz njegove jedinice, odveli u Srebrenicu, te je predat UNPROFOR-u, poslije cega je smjesten u bolnicu. Njega je u bolnici ubio Halijovic Emir, sin Safetov, iz Potocarske Rijeke. Ubio ga je iz pistolja navodno iz osvete, kako bi se osvetio za pogibiju Emirovog rodjaka koji je poginuo u Skelanima. Emir je odveden od strane UNPROFOR-a u Tuzlu, navodno da bude predat sudu. Posebno mogu jos da kazem da sam cuo od Ejuba Golica, Senada Golubovica, sina Mehmedovog, te Himze Hodzic ili Mujic, ne znam mu tacno prezime, sina Arifovog iz sela Pala, te od Murata iz Glogove, da su u Zagonima pobili dosta ljudi i zarobili oruzja, a Ejub Golic je licno pricao da je pobio neke zene, a posebno Radu Milosevic. Te znam da su donijeli neko dijete i dali nekoj zeni da ga cuva, a kasnije dijete razmenjeno u Bratunac.

Takodje sam cuo od Oric Bekira, koji je kao vojnik u jedinici kod Nasera, trazio od Nasera Orica da mu da jednog zarobljenog Srbina da bi mijenjao za svog brata, sto Naser nije ucinio, a Bekir mi tvrdi da ima jos 17 zivih Srba zarobljenih, da su negdje u Suceskoj, i koje Naser cuva za slucaj da mu neko od komandanata pogine ili bude zarobljen, pa da vrsi razmjenu.

Inace od kada sam ovdje pritvoren nemam primjedbi na ponasanje prema meni. Niko me nije zlostavljao, samo mi bude tesko kad dolazi narod da me pita za svoje srodnike, koji su zarobljeni ili pobijeni od strane muslimanskih jedinica.Pa ja ne znam sta se desilo sa njihovim srodnikom, a oni i ako sam ja zarobljenik nemaju mrznje, vec mi neko donese cigarete, neko carape, neko donese da jedem, te meni bude tesko pa zbog toga placem, jer ne mogu da razumijem to milosrdje i dobrotu sto mi pruza narod kao muslimanu, pripadniku naroda sa kojim taj isti narod ratuje i od koga gine.

Istine radi, ja sam spreman ovu izjavu ponoviti pred bilo kojim drzavnim organom ili sudom bilo koje zemlje u svijetu, pa bilo kojim medjunarodnim sudom kad za to dodje vrijeme, da se stane odgovarati za pocinjene zlocine, pa ma ko da je pocinio zlocine, pa ma ko da je zrtva. Ja ovu izjavu svojom voljom dajem, bez ikakve prinude, te je svojim potpisom i potvrdjujem.

Biblioteka | Sadrzaj | Summary