U TRAGANJU ZA ZLATNIM RUNOM, BORISLAV PEKIC
Cetvrtak, 14. april 1983. godine
KOMENTAR 276.
Sad cu dati preliminarnu kompoziciju Parnice cetvrte, odnosno
onog njenog prvog dela koji se odnosi na 1908. godinu i sastoji
se od dnevnika i Gazdine debate sa tim dnevnikom, odnosno sa mrtvim
sinom.
Najpre ce biti odlomak iz dnevnika 1908. godine pod naslovom
"Srapnelsko raspolozenje varosi". Tu ce se Simeon Junior
prvi put upoznati sa pricanjem o velikoj aferi i mogucim ucescem
svog oca u citavom slucaju. Nakon toga se prelazi na objektivnu
situaciju, posle sahrane sina. U kabinetu je Gazda nad dnevnikom,
i on tu pocinje razgovor sa mrtvim Simeonom preko komentara prethodnih
citata iz dnevnika.
Zatim se vracam na dnevnik: "Ima li Gazda srca ili secanje
na Hristinu?" To je odlomak iz dnevnika 1908. godine. Naime,
slusajuci sve sto se prica u varosi, pita se Simeon (i tu sad
pocinje u stvari da se vidi da je taj dnevnik uglavnom posvecen
njegovom ocu), pita se kako bi se drzao Gazda da je zaista kriv.
Upravo ovako kao sto se sada drzi, kao da je potpuno nevin. Dakle,
njegovo drzanje ne garantuje sinu nevinost i zato se on podseca
istovremeno i na bezdusnost koju je zapravo pokazao u slucaju
Hristine. Sad ja prelazim objektivno na Gazdu koji razmislja i
to Simeonovo pominjanje Hristine tera ga da trazi po dnevniku
odgovarajuce datume iz 1890. godine koji se odnose na Hristinin
slucaj.
Sad dolazimo opet na dnevnik i vidimo te odlomke iz 1890. godine.
Tu opisujem Gazdino lezanje u ledu povodom odbegavanja Hristine,
sa podsecanjem na isto takvo lezanje povodom Bontuove afere i
njegov razgovor sa porodicom putem Primjecanija. Videce se njegova
tvrdoca koju ce ispoljiti, odmah nakon toga, u svom komentaru,
i u nastavku posthumne Parnice sa sinom povodom Hristine.
Zatim dolazi odlomak iz dnevnika iz 1890. godine, Hristinin
pogreb, kome ne prisustvuje Simeon, a zatim Gazdina istina o tom
pogrebu iz 1908. godine. Gazda, u stvari, kaze da je on bio na
pogrebu, i tu vidimo njegova stvarna osecanja prema Hristini i
prema gubitku cerke.
Gazda obrce listove, vraca se na krvavi dnevnik iz 1908. godine.
Zatim imamo taj dnevnik. Provociran onim sto se prica, Simeon
vrsi jednu tajnu istragu povodom ucesca Gazde u Krezo-Snajderovoj
srapnelskoj aferi. Tu ce mozda razgovarati sa Rasicem, sa Trisom
Kaclerovicem, sa Misicem, sa Snajderom telefonski, mozda sa oficirima
iz komisije, uglavnom vrseci jednu istragu da bi utvrdio da li
je Gazda u tome ucestvovao. Nece moci nista definitivno da utvrdi,
te ce biti prinudjen da se obrati licno ocu u jednom ozbiljnom
razgovoru, ali pre toga cemo imati Gazdinu debatu sa dnevnikom.
Ovde se, medjutim, vec pocinje prekidati dnevnik. Dok je tekst
do sada tekao kompletno pa ga je onda Gazda komentarisao, Gazda
sada pocinje nervozno da prekida dnevnik, tako da to mestimicno
lici na stvaran dijalog sa mrtvim sinom.
Zatim dolazi opet dnevnik i to je stozerni razgovor oca i sina
povodom afere. Iz tog dnevnika saznajemo ocevu verziju eventualnog
njegovog ucesca, odnosno neucesca, iz 1908. godine, dakle pre
sahrane. A onda dolazi objektivno - Gazda komentarise to u diskusiji
sa sinom i daje stvarnu verziju kao komentar gornje verzije. u
cemu se sad ona razlikuje, gde je Gazda obmanuo sina, itd.
Zatim se vracamo na dnevnik i vidimo razmisljanja Simeona o
definitivnoj nevinosti oca, otac ga je uspeo ubediti, ali izvesne
sumnje vezane su za secanje na Tarifnu aferu 1907. godine. Medjutim,
sada dolazi odlomak, taj se ne prekida Gazdinim komentarom; posto
smo vec jedan sistem utvrdili, sad mozemo to shvatiti, znamo otprilike,
naslucujemo, da je Gazda okrenuo listove nazad cim je ta afera
pomenuta, tako da sad imamo odlomke iz 1907. godine, koji govore
o Tarifnom strajku i Goldsmitovoj "Secerani". U toku
je porodicni Upravni odbor, Goldsmit trazi pomoc u Strajkbreherima,
Simeon Junior je za odbijanje i pregovore sa radnicima, on je
moderan, pomalo utopisticki industrijalac, ima nesto hadzijsko
u sebi. Stefan, za koga ce se kasnije otkriti da placa "Radnicke
novine" da bi Goldsmita upropastio, zalaze se za nemesanje,
ali iz sasvim drugih razloga. Gazda je neodlucan izmedju borbe
za principe i mogucnosti da ipak preuzme "Seceranu".
Onda dolazi Gazdin komentar na tu temu iz 1908. godine, i mi
sada vidimo sta je on tada mislio. Zatim dolazi odlomak iz dnevnika
opet iz 1907. godine - to je strajk kod Njegovana. Ne sluteci,
njega je u stvari izazvao Stefan, provocirajuci i Goldsmitov strajk.
Sad se, medjutim, ponovo sastaje, u novim uslovima, porodicni
Upravni odbor, vatra je u njihovom dvoristu, kraj Upravnog odbora
obavlja se u radnickom pretecem okruzenju, dakle u masi koja hoce
da provali. Slican je slucaj sa krajem, sa Turjakom. Stavovi se
sada menjaju, jedino Simeon ostaje pri starom, pomirljivom i za
sporazumevanje. On ima razumevanje za radnicke zahteve. Stefan
je sada potpuno za gusenje, on je histerican, nervozan, uhvatio
se u klopku i to se na tom sastanku otkriva. Gazda kurvinski cuti,
ali ce samovlasno delovati.
Sada idemo na njegova, Gazdina, secanja, na njegovu psihologiju
u datom trenutku, zasto je delovao samovlasno. Sad dolazi njegova
utvara Nebeske skitije, njegova panika; on je, dakle delovao skoro
kao zivotinja u ovom slucaju.
Vracamo se na dnevnik mladjeg Simeona iz 1907. Vidimo stravican
opis masakra radnika i jedan les koji ce Gazda, odlazeci na rucak,
preskociti. Odmah prelazimo na zakljucke Simeona iz secanja na
1907. godinu, dakle na dnevnik iz 1908. godine, posto smo vec,
kao sto kazem, sistem utvrdili. Ta secanja na 1908. bacaju losu
sliku na Gazdu i zbog toga ostaje i neka sumnja u to da li je
Gazda bio iskren u onom razgovoru sa njim povodom Afere sa srapnelima.
Gazda, dakle, stupa u diskusiju sa sinom iz perspektive 1908.
godine.
Zatim imamo odlomak dnevnika iz 1908. godine - slucaj Oficirskom
domu, gde trpi uvredu sin, zatim prelazimo opet na Gazdu. Sta
radi Gazda kad cuje da je sin otisao na poligon? Da li intervenise?
Njegov strah, uopste njegova psihologija, a onda prelazak unapred,
pre nego sto ce procitati poslednje odlomke dnevnika, na secanje
na to kako su culi da im je sin poginuo, kako je on dovezen, na
njegove odnose sa Tomanijom, na sahranu, da bi tek na kraju otvorio
krvave stranice dnevnika. Poslednje je prekinuti odlomak iz dnevnika
iz 1908. godine na poligonu i Simeonova pogibija od srapnela.
Copyright © 1997 BORISLAV PEKIC Copyright © 1997 Bigz - Izdavacko preduzece d.o.o., Beograd Copyright © 1997 Serbian Unity Congress All Rights Reserved. |